Svrha je nastave glazbene kulture u osnovnoj školi (od 1. do 8. razreda) pridonijeti cjelovitom razvoju mladog čovjeka. Na temelju sustavnog promatranja muzikalnog razvoja učenika treba omogućiti glazbeno izražavanje koje odgovara učenikovu duševno-duhovnom razvoju na određenim uzrastima.
U vremenu do 9. godine treba omogućiti djetetu tzv. ugođaj kvinte - u kojem su međusobno protkani fenomeni melodije, harmonije i ritma što uvažava jedinstvenost osjećaja, volje i mišljenja. Pjevanje, kretanje i instrumentalno sviranje (flauta, Orffov instrmentarijum, lira) čine jedinstvo.
Nakon 9. godine kod djeteta nastaje proces diferenciranja temeljnih psihičkih procesa i njegovo izdvajanje i postavljanje prema svijetu. Da bi se ostvarila ta orijentacija prema objektivnom svijetu u izboru glazbenih sadržaja treba se okrenuti ka tradiciji i iz nje pokušati razumijeti (do određenog stupnja) sadašnjost. Učitelj se didaktičko-metodički orijentira na osnovni ton u ritmično-taktičnom muziciranju (orijentacija na tercu). Dijetetu treba omogućiti da doživi glazbu kao izvornu ljudsku mogućnost i da u njezinom emocionalnom ugođaju može sudjelovati (ne samo u nastavi glazbenog odgoja
U nastavi glazbenog odgoja treba stvoriti takve uvjete da se pripremi prijelaz na obrazovanje svijesti od " pjeva u meni" do " ja pjevam".
Pjevanjem i sviranjem treba pridonijeti socijalnom razvoju djeteta i to a) u zajedništvu (višeglasno) muziciranje, b) u praktičnom upoznavanju i vježbanju već komponirane i izvođene glazbe.
Glazbom treba djelovati na harmonično buđenje djetetovih osjećajnih i intelektualnih snaga i to putem izmjene slušanja glazbe i vlastite aktivnosti (pjevanja i sviranja). To je ujedno i put kojim učenik ostvaruje put od subjektivnog doživljaja do objektivnog razumijevanja.