Nastava ručnog rada se izvodi od prvog do osmog razreda sa svrhom da pridonese razvoju manualnih vještina i da učenik stekne vještine izrade estetski lijepih i korisnih predmeta. Ručna izrada predmeta pridonosi razvoju koncentracije, prostornom orijentiranju i spoosbnostima organizacije djelatnosti. Učenik radi kako u dvije tako i u tri dimenzije. Učenik uči proces izrade predmeta: od ideje, od predodžbe do finalnog proizvoda.
Obrazovanje fine motorike od presudne je važnosti i za razvoj intelekta. U skladu s Piagetovim istraživanjima kognitivnog razvoja, intelektualne operacije stvaranja riječi, umjesto pukog spajanja riječi funkcioniraju samo ako je kroz praktične operacije pripremljeno značenje riječi. Logične operacije (kojima pripadaju zaključivanje, prosudba i shvaćanje) nisu ništa drugo do rezultat pounutrenja i koordinacije pokreta ( "Hvatam niti", "on dalje raspreda", "on plete misli", "on se u nešto upleo" - izrazi su za logičke operacije koje upućuju na tu svezu).
Estetska zadaća nastave ručnog rada ostvaruje se uvažavanjem elemenata: gore-dolje, težak-lak, svjetlo-tama, unutra-vani - to je osnov za sve uzraste.
Nastava ručnog rada je istovjetna za dječake i djevojčice (nema diferencijacije prema spolu). Praktični , ručni radovi nisu sebi svrhom nego se promatraju kao pedagoško sredstvo za razvijanje psihofizičkih spoosbnosti učenika te za uspostavljanje pozitivnog odnosa tj. poštovanja rada drugih ljudi i spremnost i želja uraditi nešto za drugoga, pokloniti i obradovati drugoga vlastitim uratkom.