Pokret je medij razvoja i on se razvija i školuje tijekom dužeg vremenskog razdoblja. Čovjekovo mišićje je organski sustav koji nas neprestano pokreće, omogućuje nam rukovanje, rad, a također omogućuje i govor. To sve ukazuje da je odgoj pokreta kao oblikujuće načelo potrebno zastupiti u svim predmetima dok se kao posebni nastavni predmeti uspostavljaju euritmija i tjelesni odgoj. Ovi predmeti mogu mnogostruko pridonijeti razvoju osobnosti u razdoblju osnovnog školovanja. Radi se o tome da se harmonizira odnos tjelesnih i duševno-duhovnih snaga. Ovo se može ostvariti samo onda, kad se u odgovarajućem uzrastu nude i odgovarajući doživljaji prostora i vremena i kvaliteta pokreta.
Osnaženje tjelesnih sposobnosti i uspjeh u ovladavanju tijelom povezani su s unutarnjim doživljajem i djeluju također i na psihičku konstituciju djeteta.
Socijalni aspekt tjelesnog vježbanja sastoji se u obraćanju pozornosti na druge i na njihove posebnosti. Ovdje se prije svega misli na igre u kojima se dijete uvodi u zajednicu i uči se odgovornosti za cjelinu i za značenje svoje vlastite uloge u cjelini igre.
Za vrijeme prve dvije godine školovanja osnovna nastavna aktivnost je igra. Posebno njegovan odnos tjelesnih pokreta sa slikama, koje se dočaravaju (ostvaruju) putem pjevanja i ritmičkog govorenja, oblikuje za učenike (1.-4. razreda) most između unutarnjeg doživljaja i izvanjskog pokreta. U razdoblju od 3. do 5. razreda započinje zapravo prava nastava tjelesnih vježbi. Sada dolazi do izražaja više način i kvaliteta pokreta. Od 6. razreda dijete je u svom razvoju toliko uznapredovalo da ono samo vlada svojim udovima (mišići, kosti) i može imati iskustvo vlastitog pokreta. Pedagoški odgovor na to je gimnastička vježba, športske igre gdje je naglasak na objektivnom odnosu i na upoznavanju pravila izvođenja vježbe.