OPĆE PEDAGOŠKE ODREDNICE NASTAVNOG PROGRAMA
1. ODGOJNI ZADACI I OBRAZOVNI CILJEVI
Obrazovni ciljevi i odgojni zadaci uvažavaju, s jedne strane, razvoj osobnosti (kognitivno, emocionalno i konativno obrazovanje), a s druge, zahtjeve vremena i temeljna obilježja kulture i društva s kojima se mladi covjek treba nauciti odgovorno i stvaralacki ophoditi.
Temeljna odgojna intencija je razvijanje sposobnosti i spremnosti za stvaralacki i odgovorni odnos spram svijeta, a ne na puku prilagodbu odredenim društvenim odnosima, vrijednostima i normama. Sve veca specijalizacija, ekološka kriza, dominacija materijalistickog pogleda na svijet, kao i preplavljenost medijima svih životnih podrucja cine nedvojbenim da covjek sve više nestaje iz kulture kao subjekt i stvaralac, a ustupa mjesto konzumentu i objektu kulturne ponude.
Waldorfska pedagogija u svojoj temeljnoj intenciji nastoji ponovno osvojiti podrucje ljudskog (koje je izgubljeno i sve više se gubi) i aktivno pridonijeti njegovu njegovanju. I zato je temeljna zadaca škole: osposobiti mlade ljude za aktivno suceljavanje sa suvremenim društvom, kulturom i tehnikom. To je svijet u kojemu mladi covjek živi i upravo za taj svijet treba biti pripremljen. Medutim, on ne treba biti tom svijetu podreden i neupitno ga prihvatiti, nego treba biti sposoban prema njemu se aktivno, kriticki odnositi, stvoriti viziju boljeg i ljudskijeg svijeta i u skladu s njom postojeci svijet odgovorno kreirati.
Kako bi mladi covjek mogao rasti bez straha od buducnosti, s pozitivnom okrenutošcu prema svijetu on treba jedan prostor koji mu to omogucuje. Time se dobiva širi odgojni zadatak: tjelesno, duševno i duhovno zdravlje mladog covjeka.
U skladu s tim waldorfska osnovna škola postavlja sebi slijedece opce i posebne ciljeve.
Opći ciljevi waldorfske osnovne škole:
- Pružiti svakom uceniku opce osnovno obrazovanje
- Razvijanje pismenosti, sposobnosti izražavanja i stvaranja na hrvatskom jeziku
- Potpora razvoju identiteta ucenika (osobnog, socijalnog), te razvijanje svijesti o kulturnom i nacionalnom identitetu, uz istovremeno razvijanje svijesti o pripadanju svjetskoj zajednici i humanistickoj kulturnoj tradiciji
- Upoznavanje s hrvatskom, europskom i svjetskom kulturnom tradicijom
- Upoznavanje drugih kultura i ucenje stranih jezika
- Poticanje i potpora skladnog tjelesnog, duševnog i duhovnog razvoja u skladu s njihovim sposobnostima i zakonitostima razvoja (na koje sposobnosti i dimenzije osobnog razvoja se stavlja težište formulirano je posebnim ciljevima).
Posebni odgojno-obrazovni ciljevi:
1. Poticati i razvijati otvorenost za promjene i sposobnost rješavanja problema
Zahtjev pripremanja za život i za samostalno kreiranje svoga mjesta u svijetu polazi od temeljnog obilježja suvremenog svijeta, a to je promjena. Stoga se mladi covjek ne može završno pripremiti za život u doba odraslosti, nego se treba pripremiti da stalno prati promjene (cjeloživotno uci), da bude osjetljiv na svijet oko sebe, da promjene kriticki prihvaca i zna se s njima ophoditi.
Pretpostavka za to je osjetljivost za pojave oko sebe, sposobnost postavljanja problema i živo, pokretljivo mišljenje koje treba razvijati od ikonickog mišljenja, preko razumijevanja do sposobnosti samostalnog uocavanja, formuliranja i rješavanja problema.
2. Stvarati uvjete razvoja sposobnosti i spremnosti za komunikaciju
Suvremeni nacin života i upucenost na obnašanje niza životnih uloga, aktivna obiteljska, pozivna i društveno-politicka uloga covjeka u svijetu zahtjeva razvijene komunikacijske sposobnosti koje ne obuhvacaju više samo sposobnost uporabe (situaciji primjerenih formi) govora, nego puno više sposobnost iznošenja vlastitog mišljenja, sposobnost dijalogiziranja, argumentiranja vlastitog mišljenja i spremnost (volju) za komunikaciju. Zato se razvoj opcih komunikacijskih sposobnosti smatra znacajnim obrazovnim ciljem koji se postupno i u svim nastavnim sadržajima ostvaruje, a posebno se potice umjetnickom nastavom koja njeguje slobodu svih oblika izražavanja. Nauciti izraziti svoje mišljenje, osjecaje i htijenja na kulturi prihvatljivi, ali kreativan nacin - znaci stvoriti osnovu za daljnji razvoj komunikacijske kompetencije, odn. demokratske kulture.
3. Poticati i razvijati povjerenje u vlastite sposobnosti/ (samopouzdanje):
slobodno i odgovorno postaviti se prema životu može samo pojedinac koji je razvio samopoštovanje i realnu sliku o sebi. A škola tome može pridonijeti poticanjem iskustva isprobavanja i upoznavanja vlastitih mogucnosti, iskustva uspjeha i povjerenja u sebe (u svezi s tim ciljem vidi: vrednovanje ucenickih postignuca).
4. Stjecanje i vježbanje unutarnje kontrole (samodisciplina, mišljenje i djelovanje prema vlastitim vrijednosnim mjerilima).
Ovaj se cilj ostvaruje postupno i opravdava se zahtjevom da ucenik treba živjeti u zajednici i doživljavati sebe uvijek kao dio jedne cjeline, ali da on nije onaj koji se toj cjelini samo prilagodava, nego je ponajprije onaj koji u njoj stoji odgovorno i aktivno. To znaci da o njegovu ponašanju ovisi kako ce ta cjelina izgledati. Za to je potrebno školu uspostaviti kao cjeloviti socijalni organizam, u kojemu se ucenik osjeca sigurnim i jednakopravnim, omoguciti mu iskustvo pravednosti, snošljivosti, slobode mišljenja i ponašanja, cinjenja za svoju dobrobit i za dobrobit drugoga, donošenja moralnih prosudbi i odluka. Ovaj se obrazovni cilj razvija postupno: od izvana vodenog ponašanja (preko oponašanja uzora) preko postavljanja u upit svih autoriteta i prosudbe njihove autenticnosti do 6 sposobnosti samostalne prosudbe i djelovanja prema vlastitim vrijednosnim mjerilima (što cesto ima za posljedicu razgradnju stereotipa, mitova i sposobnost da se socijalne uloge promišljaju na nov nacin).
5. Stjecanje i razvijanje socijalnih sposobnosti.
Suvremeno obrazovanje ne može ostati samo na individualnoj i predmetnoj kompetenciji, nego ukljucuje i socijalnu kompetenciju koja se razvija putem nehomogenih razreda po sposobnostima, nacionalnosti, spolu, religiji, zanimanju i imovnom stanju roditelja , kao i putem zajednickog oblikovanja školskog života. Procesima se ucenja socijalnih vještina pridaje se pozornost u svim nastavnim fazama i aspektima, usmjeravajuci se na slijedece ciljeve: upoznati i postupno, osvješćivati odnose:
- JA i SVIJET (tj. :a) JA -DRUGI; odgovornost za dobrobit drugoga.- odgovornost prema/za zajednici(u) (obiteljsku, školsku, nacionalnu i/ili svjetsku); b) odgovornost za prirodnu okolinu;)
- razvijati i vježbati prosocijalno ponašanje: altruizam, empatiju, sposobnost i voljnost slušati drugoga, snošljivost i poštivanje razlicitog mišljenja, poštivanje osobnosti drugoga, poštivanje razlicitosti drugoga (glede rase, etnicke i kulturne pripadnosti, svjetonazora, kulture i sl, -sposobnost suradnje i spremnost za suradnju, sposobnost i spremnost nenasilnog rješavanja sukoba, itd.).
6. Stjecanje znanja i razvijanje spoznajnih sposobnosti i vještina.
Predmetna kompetentnost u osnovnoj školi ne treba biti ostvarena u završnoj formi (kao osposobljenost za odredeno zanimanje u društvu) i ne pretpostavlja "kolicinu za život potrebnih znanja", nego se kulturni sadržaji uzimaju kao sredstvo kojim treba doprinijeti razvoju sposobnosti za ucenje i za samoobrazovanje ( znanje kako uciti), zatim razvoju mnogostrukih interesa i spremnosti na stalno ucenje (voljni moment) i doživljavanju znanja kao vrijednosti (signifikantnost ucenja).
U fazi temeljnog obrazovanja (koje obuhvaca predškolsko obrazovanje i osnovno obrazovanje) razvija se odnos prema ucenju koje bi se nastavilo cijeli život, i u njoj "stvaralacka iskra ili plane ili zgasne, a pristup znanju ili postane ili ne postane stvarnost. To je doba kad mi svi usvajamo instrumente za buduci razvitak naših sposobnosti razmišljanja i imaginacije, prosudbe i osjecaja odgovornosti, kad ucimo biti radoznali glede svijeta oko nas." (iz Izvješca UNESCO-u Medunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21, stoljece, 1996, hrv. izd. 1998.) - to je ideja voditelja waldorfskog kurikuluma.