Uvod u Waldorfsku pedagogiju
Sve što dijete doživljava utječe na način na koji se, kasnije u životu, kao odrastao čovijek, odnosi prema svijetu. Od prvih trenutaka života, svako ljudsko biće odgovara na utjecaje na način koji je jedinstven za njega ili nju. Nijedno dijete nije isto. Iskustvo koje doživi jedno dijete različito je od svih drugih. Priznajući važnost ovakvih zapažanja, u djetetu koje se razvija počinjemo gledati nešto što nije samo rezultat genetskog naslijeđa ili društvene sredine. Shvaćamo da nešto unutar djeteta teži razumijevanju tih vanjskih faktora zato da bi sebe moglo dovesti do izražaja. Djeca, unutar sebe, nose sjeme onoga što će postati. Waldorfski nastavnici tom sjemenu pružaju potrebnu njegu kako bi ono moglo rasti. U tom procesu sve je važno. Čak i boja zidova i oprema razreda koju djeca koriste, sve je oblikovano tako da podrži i usmjerava njihov razvoj te da ih istodobno usmjerava brizi za okoliš u kasnijem životu.
Waldorfska pedagogija jedinstvena je metoda obrazovanja, stvorena da razvije slobodna ljudska bića koja su sposobna sama sebi dati smisao i smjer u vlastitim životima.
O trostrukoj prirodi čovjeka
Rudolf Steiner naglašavao je važnost postizanja ravnoteže u trima različitim načinima na koje se osoba odnosi prema svijetu – kroz fizičke aktivnosti, život emocija i područje mišljenja. Također je pokazao djelovanje tih triju sfera kako na ljudsku fiziologiju, tako i međusobno jedne na drugu. Glava, srce i ruka su jednako važni za razvoj djeteta i predstavljaju osnove waldorfskog pristupa, pa se umjetničkom i radnom odgoju poklanja jednaka pažnja kao i kognitivnom razvoju.
Obrazovanje – trajni zadatak
Ljudska bića nikad ne izgube sposobnost učenja. Da li produbljujemo impuls za učenjem u učenicima koji će ih pratiti kroz njihove živote? Obrazovanje je stalan izazov. Školovanje ne prestaje sa zadnjim ispitima. Osobe koje su u školi naučile voljeti učenje, postat će ljudi sposobni upravljati svojim životima. Upravo tome težimo u waldorfskoj pedagogiji.
O kurikulumu
Waldorfske škole imaju dobro razvijen stručni kurikulum, koji nikad ne gubi iz vida cijelinu. On ne počinje u kabinetima, nego preciznim zapažanjem svakidašnjih fenomena, bez ranog upućivanja u teorije i modele. On dokazuje da postoji duboka veza između čovječanstva i svijeta prirode i pripisuje ljudskom životu smisao i svrhu, prije nego slučajni izbor.
Pokret, govor i mišljenje
Biti ljudsko biće znači vješto uravnotežavati potencijalnu neravnotežu. To se već može vidjeti u učenju prvih dječjih, još nestabilnih, koraka i nastavlja se kroz stjecanje ljudskog najkarakterističnijeg i najfleksibilnijeg alata, govora. Razvoj govora i buđenje misli odvija se paralelno jedno s drugim. Zapažanja o ovim razvojnim stupnjevima ukazuju na činjenicu da pokret utječe na fiziološki razvoj, te tako polaže temelj kogniciji. Ovaj trostruki proces nastavlja se u dječjem razvoju i u kasnijim godinama, te se produbljuje i proširuje. Razumijevanje ovog odnosa i njegove transformacije u dječjem razvoju temelj su Waldorfskog kurikuluma, a koliko je R. Steiner bio u pravu pokazuju danas znanstvena istraživanja kojima je utvrđeno da dijete zapamti 30% od onoga što čuje, 40% od onoga što vidi i 90% od onoga što učini pokretom.
Brzi prsti čine brze misli
Malo dijete „hvata svijet“ svojim prstima i čineći to, otkriva ga. Manuelna spretnost i misaona aktivnost su blisko povezane i imaju važnu ulogu u dječjem razvoju. Studije postnatalnog razvoja živčanog sustava pokazuju blisku povezanost između razvoja finih motoričkih vještina i govora, te kasnijih kognitivnih sposobnosti. Waldorfski kurikulum omogućuje svjesni rad s ovim međuodnosima, s ciljem da pomogne učeniku u njegovu razvoju i postizanju dobro usklađene osobe.
Ritam u učenju
Ljudski život je prepun ritmova. Oni imaju bitnu ulogu u životnim procesima, a isto tako i u kognitivnim procesima. Svaka ritmička razmjena je u isto vrijeme i proces transformacije. Zrak koji izdišemo je sasvim drugačiji od onog koji udišemo. Takve momente transformacije nalazimo i u učenju. Kada pišemo, mi više ne razmišljamo o teškoćama koje smo imali pri učenju pojedinih slova. Sve je to zaboravljeno i postaje sposobnost pisanja. Ovaj ritam pamćenja i zaboravljanja učitelji svjesno koriste da potpomognu i olakšaju dječje učenje. Waldorfsko obrazovanje uvažava ove procese ne samo koristeći ritam u pokretu, već i primjenjujući metode koje uvažavaju ritmičku prirodu samog učenja.
Radni odgoj
Učiti shvatiti unutrašnje osobine organskih ili sintetičkih materijala i načina na koji mogu biti transformirani u korisne rukotvorine ili čak umjetničke predmete, znači ujediniti sebe sa svijetom. Osobine koje su za to potrebne (upornost, strpljivost, duboka koncentracija, kreativnost, snažna volja) omogućuju mladim ljudima da budu kako dosljedni, tako i odgovorni u svojim djelima i u svojim mislima. Ali da to bude doista tako, rad mora biti stvaran, važan i razuman, a waldorfski pristup zanatima, vrtlarstvu i ručnome radu, to i omogućuje.
