25. veljače 1861. godine u Donjem Kraljevcu u Hrvatskoj rođen je Rudolf Steiner. Jedan od najvećih duhova u recentnoj povijesti čovječanstva, utemeljio je antropozofiju – znanost o čovjeku osjetilnom i nadosjetilnom biću.
Tvrdio je da nadosjetilne spoznaje moraju biti jednako egzaktne kao što su to one prirodoznanstvene, ali za razliku od njih nadosjetilnoj spoznaji nisu potrebni eksperimenti jer će istinske dokaze njezine ispravnosti donijeti sam život.
Jedini je ezoterik koji je svoja duhovna viđenja pretočio u praksu danas poznatu i priznatu širom svijeta. Na duhovnoznanstvenim temeljima osnovao je waldorfsku pedagogiju, biološko dinamičku poljoprivredu, antropozofsku medicinu i zdravstvenu pedagogiju koje se danas primjenjuju u najprestižnijim institucijama na svim kontinentima.
Osim toga njegova je antropozofija zaživjela u umjetničkim pravcima kao što su oblikovanje govora, euritmija, antropozofsko slikarstvo, kiparstvo i arhitektura. No ono najvrednije što prožima ukupno djelo Rudolfa Steinera njegova je begzranična humanost koja proizlazi iz ljubavi i poštovanja prema čovjeku.
Dosljedno je provodio uvjerenje da ni jedno djelovanje na bilo kojem području ljudskog života ne smije biti lišeno morala već treba biti obasjano svjetlom duha, svjetlom božanske jezgre koja svjetli u svakom čovjeku.
Realnu gimnaziju je završio u Bečkom Novom Mjestu, a studij prirodnih znanosti u Beču.
Tražeći izlaz iz zabluda modernog čovjeka, dr. Steiner nas upućuje na radikalno mijenjanje svog odnosa prema prirodi i prema sebi samome.
Steinerovo učenje o djetetu i odgoju danas se primjenjuje u više od 1.000 "Waldorfskih" škola širom svijeta, mnoštvu vrtića i ima sve više sljedbenika, Dr. Rudolf Steiner umro je 30. ožujka 1925. u Dornchu u Švicarskoj.
Tko je, dakle, taj čovjek Rudolf Steiner?
Malo je ljudi čija se posebnost odmah osjeti kao što je to bilo u Rudolfa.
Bio je iznimno senzibilno dijete koje je, čini se, od najranijeg doba bilo svjesno duhovnosti koju skriva materijalan svijet. Spominjao je jedno osjetilno iskustvo iz doba kad mu je bilo samo devet, tvrdeći da je tada doista prvi put osjetio stvarnost duhovnog svijeta koji postoji jednako kao i fizički.
Realnu je gimnaziju, na očev poticaj, završio u Bečkom Novom Mjestu, a studij prirodnih znanosti u Beču (matematiku, fiziku, kemiju).
U to se doba oduševio mističnim Goetheovim spisima o prirodi koji su ga toliko oduševili da je poslije utemeljio Goetheov institut, jer je prepoznao u njemu sposobnost da osjeti spiritualnost u prirodi. Rano je postao svjestan kako tehnološki napredak unosi mnogo nemira u čovjeka i spoznaje da se unutarnji mir može povratiti samo radikalnom promjenom odnosa prema prirodi i prema samome sebi.
Potraga za odgovorima odvela ga je brzo u okrilje teozofije, pokreta koji 1875. osniva Helena P. Blavatsky s Henryjem Steelom Olcottom, i koji poziva na povratak duhovnim vrijednostima. U tom je okruženju Rudolf brzo napredovao i postao predsjednikom njemačkog ogranka. Godine 1902. sreće i osobu koja će mu postati najbliskijom suradnicom i od 1914. životnom družicom. Riječ je o Marie von Siever.
Mnogi smatraju kako je upravo ona potaknula u njemu i kreativne snage koje su se oslobodile i rezultirale četirima Mističnim dramama koje su i postavljene u Münchenu 1910., 1911., 1912. i 1913., te nizom crteža.
Nakon kongresa u Parizu 1918. raskida s teozofima, jer je odbio u mladom Indijcu J. Krishnamurtiju, kojeg su iz zabačena indijskog sela doveli u Europu i pokazivali po teozofskim kongresima, prepoznati Kristovu inkarnaciju i začinje antropozofiju (antropos – čovjek; sofia – mudrost), koja ustraje na duhovnom dignitetu i na povezivanju duhovnoga i tjelesnoga.
Upravo je uz taj dio njegove djelatnosti vezano najviše kontroverzi, jer su se postavke koje dodiruju religioznost svojom usredotočenošću na Krista kao »solarnog duha« što se pojavljuje u odsutnim trenutcima za čovječanstvo suprotstavile dogmama. No kršćanstvo je, svojom tročlanošću, duboko utkano u sve što je Rudolf osmislio: tu je trostruko čovjekovo rođenje – fizičko na početku prvog sedmogodišnjeg razdoblja, rođenje životnih snaga koje počinju izmjenom zuba i astralno koje počinje s pubertetom – te trostruko koncipirana društvena organizacija: sloboda u duhovnom životu, jednakost u pravnom i bratstvo u gospodarskom životu.
Sve što je spoznao i ostvario u životu posvetio je jedinstvenom evolucijskom stvorenju koje je uvijek bilo u središtu njegova zanimanja – antroposu. Biću svijesti kojom može spoznati sebe i svijet oko sebe i izdići se iznad opipljive materije koristeći osjetila - »vrata koja vode u svijet«.
Stoga je i posvetio život odgoju tog bića kako bi izraslo u odgovorno i skladno stvorenje koje će poštovati život koji mu je dan na ovom planetu. Kao pravi učitelj novog doba, stao je promišljati sve aspekte ljudskog života u zajednici i uobličavati zamisli o tome kako je samo cjelovit, pravilno odgajan čovjek dobar član zajednice.
Da bi čovjek stasao kao takav trebalo je osmisliti postavke novog odgoja za novu školu, a sve je počelo jednog jutra kad je vlasnik tvornice cigareta Waldorf Astoria Emil Molt rekao misliocu neka osmisli školu za radnike njegove tvornice… ostalo je legenda i zove se waldorfskom pedagogijom.
Riječ je o slobodnim školama u kojima se sloboda temelji na Steinerovim idejama o poštovanju individualnosti koja je jedinstvena i besmrtna.
U toj je školi učitelj samo pomagač djetetova razvoja i nastava je organizirana prema epohama što znači da se predmeti ne izmjenjuju kao u klasičnoj školi iz sata u sat. U toj školi nema ocjena niti ponavljanja i umjesto natjecanja razvija se solidarnost.
Stoga nikoga upućenoga ne iznenađuje prizor što je jako iznenadio pedagoškog inspektora koji je djevojčicu u prvom razredu waldorfske škole upitao: »Ako je na igralištu petero djece i četvero ih ode, koliko će ih ostati na igralištu?« Dobio je odgovor da neće ostati nijedno. Naime, objasnila mu je poslije djevojčica, ona zna da je to u matematici jedan, ali ona nije mogla ostaviti ono jedno dijete samo.
Kako bi pružio djeci mogućnost i adekvatne fizičke aktivnosti koja ih neće poticati na kompeticiju, nastala je euritmija, koju mnogi kršćanski teoretičari sumnjičavo nazivaju zapadnjačkom jogom. Sam Steiner kaže da ga je na to nadahnula jedna djevojčica koja je željela plesati. I on je osmislio aktivnost koja je glasove i riječi pretočila u pokret, učinivši tako tonove vidljivima.
Taj vizonar, koji je za života napisao oko 400 knjiga i čije ime nosi preko 1000 škola širom svijeta, upozorio je na dvije pojave koje su se ostvarile tek gotovo cijelo stoljeće nakon njegove smrti.
Jedno se tiče medija kojima se Steiner suprotstavio još u doba kad se još nije mogao naslutiti razmjer njihova razvoja prigovarajući im manipulativnost koja može napraviti veliku štetu u duševno-duhovnom razvoju, jer njihove poruke zavode i zaobilaze naše ja. Drugo se Steinerovo vizionarsko upozorenje tiče ljudske prehrane.
Neprestano je govorio kako se treba okrenuti prirodnom uzgoju hrane. Mješavinom sedam vrsta čajeva i prirodnog stajskog gnoja dobio je oplemenjeno gnojivo jednaka učinka poput onoga umjetnog. Mnogi se proizvođači, koji nastavljaju njegovim putem, hvale mrkvama težima od kilograma, uzgojenim na potpuno prirodan način što im je priskrbilo i teško dostupnu oznaku Demetar za posve zdravu hranu.
Iako se sam pridržavao vegetarijanstva, nije drugima branio uživanje uz mesu, ali je upozoravao na opasnosti pretjerana uzgoja mesa. Na europskoj je konferenciji o zdravstvu, održanoj u siječnju 1923. poručio da će krave, biljojedi, poludjeti budu li ih hranili mesom. Smijali su mu se tada zamišljajući krave u ludim pozama, ali danas se više ne smijemo. I ma koliko bili oprezni prema mistici koja obavija Steinerov život i djelo, možemo se samo složiti da je svakako riječ o iznimnoj ličnosti koja je život posvetila poučavanju čovječanstva kako bi ga učinila spremnijim za izazove koje su pred njim, ne postavljajući sebe u središte svoje misli, nego učenika kojem se obraća. Kao što i dolikuje pravom učitelju.
