Kad smo prije pet godina trebali odlučiti u koju će školu naš sin krenuti - uopće nismo imali dvojbe. Zahvaljujući godinama koje je proveo u vrtiću Mala vila imali smo prilike uživo vidjeli što znači osviješten i predan rad s djecom, čuti i pročitati o waldorfskoj pedagogiji i oduševiti se novim pogledom koji nam je otvarala (i još uvijek to čini) na roditeljstvo, odrastanje, slobodnu igru, priču, harmoniju i povjerenje. Bio je to dakle, veliki, ali siguran korak koji smo napravili otvorena srca.
U međuvremenu pratimo kako Vito zajedno sa svojim prijateljima u razredu napreduje, uči i razvija se i...
Zamoljena sam da kao iskusna "waldorfska mama" napišem nešto o tome kako su se moja starija djeca snašla u srednjoj školi. I mene je to moram priznati mučilo već u samom početku osnovne škole prije davnih 12 godina, a sada mogu reći -bespotrebno. Naša djeca se gotovo neprimjetno pretvaraju u odrasle ljude i nije mi žao što smo im priuštili da duže uživaju u djetinjstvu i to na ispunjeniji način od druge današnje djece. Uživali su u maloj školi s velikim dvorištem, svirali su frulice, orali i sadili, kuhali i gradili, pleli i šivali, glumili i pjevali, slikali i oblikovali,...
Čitati poglede kroz dvogled roditelja vrlo je jednostavno, inspirirajuće i ohrabrujuće. No, pretočiti svoje osjećaje i doživljaje prvog polugodišta nije nimalo lako.Iščekivanje početka školske godine i prvi susret svima nama bio je pun nade, ali i strahova; što, kako?Već prvi susreti roditelja i nastavnika, učenika starih i novih za vrijeme priprema za novu školsku godinu, pokazali su nam da su svi strahovi nepotrebni i bezrazložni, a nade potpuno opravdane.Zajedništvo i sloga koja se mogla osjetiti i vidjeti nastavila se i prvim školskim danom za male učenike (a i njihove roditelje).Duh zajedništva svih učenika je nešto što je moje srce učinilo...
Kao majci, waldorfska pedagogija je ispunila sva moja očekivanja, savršeno se uklopila u moj svjetonazor i bila mi je veliki oslonac oslonac u odgoju.
Pri tome mislim na cijelo razdoblje od kad su moja djeca bila stara 1,5 godinu i bila uključena u divnu igraonicu za djecu i roditelje kod gđe. Sunčice Vulelija koja nam je otvorila prozor u waldorfsku pedagogiju, preko vrtića Trnoružica i krasnim odgajateljicama koje su tamo imali, pa sve do 11 godina, tj. završenog 5. razreda u Waldorfskoj školi u Zagrebu, kad smo zbog preseljenja u drugi grad bili prisiljeni donijeti odluku o upisu u novu...
Svi roditelji djece koja kreću u školu (osnovnu, srednju, faks...) znaju da je pred njima važna odluka koja će utjecati na život cijele obitelji, a upis u školu je glavna tema razgovora...
Zapravo, sve se nekako poklopilo... Bog? Svemir? Sudbina? Kako god, ispalo je super... Prvo je, nakon vrtićkog posjeta školi, Dora šokirana došla doma s izjavom „...ja neću ići u školu, tamo viču na djecu...“, onda mi se kolegica koja je imala djecu školske dobi (i to niži razredi!) izjadala koliko vremena gubi s djecom oko njihovog školskog programa, pa mi je znanica koja radi u školi rekla da...
Waldorfska škola nije bila samo mojoj djeci škola već cijeloj mojoj obitelji i nije bila samo škola nego duhovnim bogatstvom ispunjen sadržaj naših životnih puteva.
Upisati Timona u WŠ za mene je bila najjednostavnija odluka do sada. Petnaestak godina prije nego se Timon rodio, znala sam, budem li imala djece - ići će u WŠ.
Sama sam odrasla na selu, pohađala najprije seosku, pa gradsku školu i tako redom. Oduvijek sam bila onaj tip učenice (danas najpopularniji) koji prolazi s 5.0, i to bez posebne brige roditelja i šire zajednice. Nikad me nisu novčano nagrađivali za te petice, iako danas među nekim mojim dragim ljudima svaka petica vrijedi između 20 i 50 kn. Ono što smo učili na nastavi bez napora sam pismeno i usmeno...
Mi koristimo cookie kako bismo pružili visoku kvalitetu korisničkog iskustva našim korisnicima i punu funkcionalnost web stranice. Nastavljajući korištenjem web stranice prihvaćate korištenje cookie sukladno s našim pravilima Privatnosti.