Snježana Frajt

Čitati poglede kroz dvogled roditelja vrlo je jednostavno, inspirirajuće i ohrabrujuće. No, pretočiti svoje osjećaje i doživljaje prvog polugodišta nije nimalo lako.
Iščekivanje početka školske godine i prvi susret svima nama bio je pun nade, ali i strahova; što, kako?
Već prvi susreti roditelja i nastavnika, učenika starih i novih za vrijeme priprema za novu školsku godinu, pokazali su nam da su svi strahovi nepotrebni i bezrazložni, a nade potpuno opravdane.
Zajedništvo i sloga koja se mogla osjetiti i vidjeti nastavila se i prvim školskim danom za male učenike (a i njihove roditelje).
Duh zajedništva svih učenika je nešto što je moje srce učinilo toga dana duplo većim pa je bilo teško zatomiti i suze radosnice što je, eto, baš naše dijete dio jedne takve cjeline.
Međusobna podrška svih učenika bez obzira na uzrast, uvažavanje, brižnost većih prema manjima, sve to je ono što je svakoga dana ukazivalo na ispravnost odluke da Roka upišemo u Waldorfsku školu.
Moje osobno oduševljenje raslo je iz dana u dan; prvim roditeljskim sastankom koji je bio potpuno drugačiji od svih roditeljskih sastanaka kojima sam do tada prisustvovala, svakim predavanjem i predstavom održanom uz veliko zalaganje svih djelatnika škole, svakim sajmom, svetkovinama...
No najvažnije od svega je zadovoljstvo i radost djeteta koje rado odlazi na nastavu, a nakon nje ne želi ići kući (treba li tome što dodati?).
Sloboda i radost u doticaju s prirodom ne može se zamijeniti s ničim u današnjem svijetu tehnokracije.
Zajedno se veselimo svakom novom danu u školi, svakom domaćem zadatku, prepričavanju priča i dogodovština s nastave i boravka i svim budućim danima koje ćemo zajedno provesti u tako poticajnom okruženju.
Naša zahvalnost što postoji takva škola, što postoje ljudi koji teže odgoju u slobodi i kojima je usmjeriti te Male ljude prema životu Velikih ljudi koji znaju što znači biti čovjek pedagoški cilj, veća je no što se može zamisliti.
Stoga hvala svakoj stanici ovog odgojnog organizma, od kuhara Ante, preko svih nastavnika, do tete koja se brine da su prostorije čiste i svakom baš svakom polazniku ove škole i bivšem i budućem što svojom energijom uveličavaju ljubav kojom Waldorfska škola odiše.