Dino Mansour

Pismo o najdražoj školi
Želio bi se od srca zahvaliti učiteljima i ljudima koji su radili u školi na prekrasnim trenucima koje su mi omogućili kroz osnovnoškolsko obrazovanje. Taj period mog života pamtim kao uistinu poseban i neizbrisiv.
Mnoge uspomene koje su ostale negdje u ladicama moje memorije često naviru i prisjećam se toga doba punog sreće, igara i uzajamne ljubavi između djece i učitelja.

Ova škola diše jednim drugim, zdravim plućima, te bi mogla i trebala biti primjer ostalim obrazovanjima, jer ljubav koja se pruža kroz edukaciju je u tim najranjivijim godinama naših života od neopisive važnosti. Smatram da naša Waldorska škola ima svijetlu budućnost i ogroman potencijal koji će se sa vremenom početi ostvarivati. Ljudi se postepeno bude, nivo svijesti raste, a uvjet da ova škola bude priznata na način koji zaslužuje je upravo ovisan o samom buđenju svijesti. Pogled na budućnost mi pruža osjećaj sreće, zadovoljstva i mira jer imam neki neobjašnjiv osjećaj da ćemo u ne tako dalekoj budućnosti doći na jedan potpuno novi, prekrasan i nama prijeko potreban nivo za naš vlastiti ljudski razvoj. Upravo takvom energijom Waldorfska škola diše i puni istom svakoga koji je se dotakne, od najmanjih i najranjivijih do onih koji bi mogli pričati vlastite životne priče danima.
Još jednom od srca hvala za sve predivne trenutke koje sam proveo u mojoj najdražoj Waldorfskoj školi!!!